Zasto se vecina ljudi plase hipnoze?( 1 dio)

Zasto se većina ljudi plaše hipnoze?

Ova  serija blogova na ovu temu bi mogla potpuno promijeniti vašu ideju o hipnozi. Hipnoza nije ono što vi vjerovatno mislite da jeste. U nastavku cu vam prenijeti vrlo interesantan dio knjige Edvin Selij-a koja vam moze pomoci da shvatite sta je u stvari hipnoza. 

Oduvijek se hipnoza gledala sa strane, kao pojava i tada izgleda vrlo posebno, zar ne? Jer tada su ljudi potpuno izgubljeni, gube kontrolu i rade svašta čega se poslije ne sećaju...

Barem tako izgleda, a godinama su čak i hipnotizeri tako mislili. Nisu se usudili ni da uđu u hipnozu, jer su vidjeli šta se dogadjalo tim ljudima. I sami su se plašili te pojave.

Danas se većina ljudi još uvijek plaši hipnoze, jer gledaju na taj fenomen izvana. I upravo je to problem, jer da ste recimo san posmatrali samo spolja, pitanje je da li biste I dalje mirno spavali? 

Kada neko spava vidite da je neko potpuno otišao, ne reaguje ni na šta, čak ni na opasnost. To je opasno, zar ne? Mogu da rade sa tobom šta god žele.

Sjećam se kako je bilo na školskom kampu. Uvijek je bio neki dečko koji je zaspao brže od ostalih. I onda su mu ruku stavili u vodu da bi se mogao popiškiti u krevet. Bacali su na njega čips, polivali ga pivom i ako je baš imao sreće dobio je pastu za zube koju su mu ušpricali u usta. Mogu vam reći, to užasno peče...

Ne želiš to, zar ne? Poželite da ne morate spavati, zar ne? Kada vidite te ljude potpuno nestale i prepuštene na milost i nemilost ljudima koji ne spavaju?

Ali ipak, mi imamo malo izbora. Našem tijelu i mozgu je to potrebno, pa moramo. Ali samo zato što moramo, inače se zaista ne bismo prepustili ovom scenariju.

Lijepo je i kad spavate. Pogotovo kada sanjate lijepe snove i možete duboko spavati. Vjerovatno se možete sjetiti trenutka kada ste se dobro naspavali i probudili odmorni. Često se osjećate mnogo bolje kada ste dobro spavali.

I zato kada znate sve benefite spavanja, spavanje uopšte nije strašno, čudno ili ludo. Svi to rade i znate šta vam to donosi, tako da vjerovatno idete u krevet svake noći. Sada ovo neće važiti za sve, ali ljudi koji loše spavaju znaju koliko je važno dobro spavati. 

Hipnoza je izvedena iz riječi 'hipnos' s razlogom. Hypnos je naime bio grčki bog spavanja. U hipnozi vidite iste simptome kao i kod ljudi koji spavaju. Potpuno su opušteni, potpuno nestali i djeluju bez svijesti. Otuda je reč hipnoza izvedena iz nje, ali nije onakva kakva se čini.

Zbog toga što liči na spavanje, ljudi sada imaju ideju da se i u hipnozi spava, ali to je nesporazum. To je zato što uvek sve zaključujemo na osnovu onoga što već znamo.

Kada govorim o vozilu na 4 točka, prvo na šta ćete verovatno pomisliti biće automobil, dok bih ja mogao da govorim o nečem sasvim drugom. Ako nikada u životu niste vidjeli auto, već samo bicikl, pomislit ćete na bicikl na 4 točka.

To je zato što vaš mozak želi da vam olakša. Odmah donosi zaključak, tako da ne morate mnogo razmišljati o tome. Razmisljanje je naime aktivnost koja trosi mnogo energije i vas um zeli da racionalno trosite energiju. 

Kao što ćete vidjeti u nastavku, vaš mozak je već došao do zaključka. Pogledajte ovu ilustraciju

Šta vidiš? Vidite li damu sa sesirom  ili samo profil ili vec nesto trece ? Možda već znate ovu sliku i vidite ih obje, ali interesantno je da prvo vidite jednu pa drugu.

Dakle, zaključak ste već izveli i da niste znali da postoje dvije opcije, ne biste znali ništa bolje. Sada kada znate, takođe želite da znate kako da ih vidite oboje i reći ću vam, ali prvo ću se vratiti na spavanje i hipnozu.

Jer šta je uopšte stvarnost ?

To je zanimljivo pitanje. Jer šta je zapravo stvarnost? Moglo bi se reći, sve što opažate svojim čulima. Dakle, sve što vidite, čujete, osjetite, pomirišete ili okusite vaša je stvarnost.

A za neke ljude to uključuje izoštrenost svih čula, hiper osjetljivost na svim nivoima.. To odjednom izgleda paranormalno, ali i dalje je na djelu 5 čula. Samo su kod nekih ljudi drugačije razvijene.

Tako stvaramo vlastitu jedinstvenu stvarnost koja je stoga za svakoga drugačija. Ali ne samo to. Ukratko, svi mi filtriramo senzorne informacije na jedinstven način kako bismo doživjeli stvarnost koju podsvjesno želimo doživjeti.

Kad se rodite vi ste, takoreći, potpuno prazni. Pretpostavimo to, iako postoje programi koji su urođeni. Ali osim toga, sve je potencijalno još moguće. Možete postati najbolji glazbenik, nogometaš, CEO, iscjelitelj, poduzetnik ili obrtnik. U tom trenutku sve je još moguće.

Kako godine prolaze i odrastaš neke stvari će ti biti jasnije. Sve više otkrivate koji su vaši talenti. Nedavno sam, primjerice, vidio stari video Diega Maradone (slavnog nogometaša koji je s Argentinom postao svjetski prvak 1986.). Vidjeli ste Maradonu kako drži loptu tamo gore kao mali dječak i to je išlo tako lako, tako jednostavno, da je očito bio talent. Za to nije morao ništa učiniti.

Postajalo mu je sve jasnije da želi da bude fudbaler. A možda i to prepoznate. Možda ste i vi imali talenat u prošlosti koji ste iskoristili, ali nažalost većina ljudi nema. 

To je zato što se mnogi talenti ne vide kao talenti. Sa fudbalerom je to sasvim jasno i on može biti nagrađen za to. Većina ljudi to takođe zna. Veoma dobar fudbaler svojim talentom zarađuje bogatstvo.

Ipak, većina ljudi ne shvata da bi i oni mogli da kapitalizuju svoje talente na ovaj način. A sada dolazi...

Ono što se tada dešava je sljedeće:

1. Ili je talenat stavljen u frižider, nikada se više ne koristi i samim tim nikada nije iskoristen

2. Ili će talenat biti kasnije prepoznat i još uvijek upotrebljen 

Ali kako je moguće da se talenat ne ističe i da se može kapitalizirati? Da neko ne može da koristi svoje moći da živi život kako želi? To je zato što se vaša snaga ne cijeni.

Stado obično ne cijeni talente...

Naravno, ako to koristi krdu, onda da, ali ako ne koristi krdu, ili ako oni ne znaju kako da se to iskoristi, oni žele da unište vašu moć. I to čine tako što vam dozvoljavaju da se fokusirate na svoje slabosti. Naglašavaju tu slabost i ukazuju na stvari koje ne možete. Stoga osiguravaju da se više fokusirate na svoje slabosti.

Cijelo obrazovanje je ovako, ali počinje od vašeg prvog stada, vaših roditelja ( izvinite na metafori). Ako ne vide vaše talente, neće ih ni stimulisati. Ni oni tu ne mogu puno da urade, jer su i oni tako odrasli.

Verovatno već vidite šta će se dalje desiti. Vaša snaga je iskorištena, ali nije uvježbana i da biste postali jako dobri morate trenirati. Pogledajte najbolje fudbalere na svijetu, oni to ne uspijevaju samo talentom. Vredno treniraju, svaki dan, iz dana u dan.

Ako to sa svojim talentom ne radite i što ste stariji sve više mislite da nemate talenta. Naravno da to nije istina, ali ta pogrešna misao može biti snažno usidrena u vašem mozgu.

Ako se tome dodaju i vaši roditelji sa raznim lošim prijedlozima, onda imate problem. Tada odrastate u stvarnosti koja je uglavnom stvorena lažnim idejama o vama samima. Možete zamisliti šta bi to moglo značiti.

Pogrešna ideja o sebi vodi do pogrešnih postupaka i to vodi do pogrešnih rezultata...

Ali onda, koja je prava ideja o sebi? To je pitanje koje sam sebi postavio prije mnogo godina. I ja sam imao pogrešnu predstavu o sebi. Moj cilj je bio da umrem prije 30. godine i vjerovatno od predoziranja. Inspirativna ideja, zar ne?

To se nije desilo, ali onda se ne osećaš nužno bolje... Jer šta radiš? Tada morate drastično prilagoditi ideju o sebi, ali to svakako nije lako. Imate posla sa svim vrstama nesvjesnih automatskih programa (obrasci) koji imaju negativan učinak. Želite da ih promenite, ali ne znate kako.

Promjena mi se dogodila zbog veoma intenzivne situacije. Već sam bio otac sina i tek sam dobio blizance, takođe 2 dječaka. Jednom od tih dječaka iznenada je pozlilo 2. januara 2005. godine i morali smo u bolnicu. Zadržali su ga tamo.

Taj 6-nedeljni dečak imao je infekciju i doktor je rekao da bi to mogao biti meningitis. Sam sam otišao kući i na parkingu me zvala žena.

Doktorica je bila i rekla joj da moramo uzeti u obzir da je on samo mali i da možda neće preživjeti...

BAM

Zacrnjelo mi se pred očima i umjesto da odem ženi i sinu u bolnicu, otišao sam kući. Moja strategija je bila da odmah otupim sve emocije sa puno droga i to sam i uradio. 

Pozvao sam prijatelje i slavili smo Novu godinu... Nevjerovatno ali tako se desilo..

U kuhinji sam sipao viski i pogledao gore. Odjednom su me pogodile brojne slike, na slici sam vidio sahranu mog sina.

Vidio sam sebe kako stojim sa cijelom porodicom na njegovom grobu, pored njegovog bijelog kovčega i bilo je intenzivno.

Slike su mi proletjele kroz glavu i u tom trenutku sam začuo glas:

Ako nastaviš sa ovim

Onda on umire i ti si kriv

Bacio sam viski i završio sa Edvinom koji sam tada bio. Moje ovisnosti su završile, a droga i piće me više nisu držali.

Riješio sam ga se za nekoliko sekundi i kad biste znali koliko sam droge I alkohola koristio, znali biste da to stvarno jeste čudo. A ipak nije ni čudo jer sam otkrio da sam podesio svoj nesvesni automatski program 'zavisnosti'.

Pala mi je na pamet ideja da istražim svoju zavisnost. Borio sam se sa svojom zavisnošću i više nisam uzimao drogu i alkohol, samo je još uvijek bio prisutan obrazac 'biti zavisnik'. Poreklo tog programa ostalo je netaknuto. Jedini način da se otkrije to porijeklo je kroz hipnozu.

Jedini način da se otkrije porijeklo nesvjesnog automatskog programa je kroz hipnozu!

Ali zašto je to uopšte? Zašto se jednostavno ne možemo sjetiti tog porijekla?

Ponekad je to zaista moguće, ali obično je nesvesni automatski program nastao između 2 i 5 godine i čega se sećate iz tog perioda? Verujem jako malo toga…

Ni sam nisam imao pojma. U hipnozi sam saznao da je nastala davno. Ne nužno ovisnost, već osnovni nesvjesni automatski program. Taj program stvara sve vrste simptoma i kada se samo borite protiv jednog simptoma, on prelazi na drugi simptom.

Kada pronađete i prilagodite nesvjesni automatski program, mnogi simptomi će odmah nestati. A to možete efikasno uraditi uz hipnozu. Zatim se možete vratiti na početak programa i transformirati ga tamo kao da nikada nije postojao. Kao da to sjeme nikada nije posađeno i da nikada niste imali to vjerovanje.

To daje toliko slobode, to je ogromno. Možete zamisliti šta znači kada se odjednom oslobodite svojih prepreka. Bilo da je u pitanju mucanje, depresija, anksioznost ili kompulzija…

Svi ovi problemi su simptomi nesvjesnog automatskog programa kreiranog u vašem djetinjstvu.

A uzroci ne postoje...

Nije bitno ko je kriv, jer niko nije kriv.

Postoji razlog zašto ne govorim o uzroku problema, jer uzroka nema. Kad kažete 'ovo je uzrok problema', onda postoji i počinitelj, dakle i krivac, dakle i žrtva, a to nije korisno. Na taj način nesvjesno sebe činite žrtvom, odajete svoju moć sa svim posljedicama koje za sobom povlače.

Džon Bel, matematičar, rekao je da u celom univerzumu ne postoji uzrok, već samo posledice. Dakle, mogli bismo reći da je vaš problem došao iz Velikog praska, ali odakle prasak je došao? I tako možete nastaviti.

Naravno da je jedan nastao, ali to se veoma razlikuje od uzroka. Zato u hipnozi uvijek tražimo porijeklo nesvjesnog automatskog programa, a nikada uzrok tog programa.

Uzrok podrazumijeva krivicu, žrtvu i počinioce. Razmišljanjem o uzrocima dajete svoju snagu, a ta energija koja vam nedostaje indirektno dovodi do brzog starenja i slabljenja vašeg imunološkog sistema.

Samo razmisli o tome. Svaki put kada obratite pažnju na uzrok, koristite energiju i ta energija je potrebna da pokrene proces obnove vaših ćelija. Što više to radite, brže starite.

Nije uzalud da je meditacija usmjerena na zaustavljanje razmišljanja. Mindfulness je također usmjeren na to da budete u SADA da ne razmišljate, da ne trošite energiju, da postanete jači i ostanete mlađi.

Međutim, hipnoza je mnogo lakša od meditacije i svjesnosti. U duboku hipnozu ulazite u roku od 5 minuta i to daje isti efekat kao i duboka meditacija, samo što su kod meditacije često potrebne godine da se to postigne.

Naravno, postoje i drugi efekti koje meditacija nudi, a koji su vrlo vrijedni. Ali duboka hipnoza, kao i duboka meditacija, ima isti učinak na vaš nivo stresa i na vaš mozak. Odmara se, bolje se nosite sa zastojima, više ste u SADA i osjećate se odlično u svojoj koži .

Razlika je u tome što je u danasnjem društvu većina ljudi u redu sa 10 minuta, ali ne odvajaju vrijeme za meditaciju 2 sata dnevno. Tada je hipnoza ishod, ima isti efekat i svako to može naučiti.

Kako doživljavate svijet je vaša stvarnost. Ali šta zapravo stvara tu percepciju? To su nesvjesni automatski programi i ti programi su često uvjerenja, ali ponekad i intenzivna iskustva. Da nije bilo tih iskustava, tih uvjerenja ne bi bilo.

Dakle, ne želimo samo tražiti vjerovanje, već želimo znati i zašto je nastalo. Uvjerenje stvara stvarnost, ali ako se uvjerenje ne promijeni i ostane iskustvo iz kojeg je proizašlo, to može izazvati i nove simptome.

Stoga je važno pratiti iskustvo odakle je to vjerovanje nastalo. Tu se dogodilo nešto što je izazvalo stvaranje vjerovanja i to iz važnog razloga. Taj razlog je veoma važan i mora se pronaći, ali se veoma razlikuje od uzroka. Zato u hipnozi uvijek tražimo porijeklo nesvjesnog automatskog programa, a nikada uzrok tog programa.

Možete zamisliti da taj program uopće nije trebao biti kreiran. Da ste drugačije doživjeli situaciju, uvjerenje se uopće ne bi stvorilo. Na primjer, imate 4 godine i majka vas stavlja u ogradicu jer mora da usisava. Od tog trenutka stvarate uvjerenje: 'Ne mogu biti tamo'.

Da li to ima smisla? Ne, nikako, ali to se dogodilo jednom mom klijentu. Od tog trenutka stvoren je nesvjesni program kako bi se osiguralo da to uvjerenje ostane istinito. Dakle, nijedna veza nije uspjela i moj klijent je mislio da je to strah od obaveze. U hipnozi smo otkrili da uopšte nije. Kada je situacija postala poznata i mogla se drugačije doživjeti, odmah je nestao 'strah od obaveze' i naravno uvjerenje.

Zanimljivo je da ne samo da strah od obaveze nestaje, već i mnogo više simptoma i to je zanimljivo.

Dakle, da li je uzrok važan? Ne, uzrok nije bitan... Situacija u kojoj je nastao nesvesni program jeste...

U gornjem primjeru već možete vidjeti da ova situacija naravno nije nimalo loša. Barem ne baš. Koliko često roditelj ostavlja dete po strani? Samo u ogradici? Ili čak u visokoj stolici? Često dovoljno.

Je li to traumatično? Je li to uzrok problema? Ne, naravno da ne, upravo iskustvo odnosno shvatanje te situacije počinje da stvara problem. Tu se sadi sjeme onoga što kasnije postaje problem.

Ako ne pronađete i ne promijenite tu situaciju, riješit ćete samo simptom, a osnovni program će vjerovatno stvoriti novi simptom.

Uspešna hipnoterapija menja situaciju u kojoj je nastao nesvesni program...

 Šta je onda hipnoza...

To je dobro pitanje i sada kada znate da nije situacija, već da je vaša percepcija te situacije ono što stvara vaš problem, dolazi sljedeća ideja o kojoj biste možda trebali razmisliti neko vrijeme.

Ako nisu u pitanju 'činjenice' i ne sadržaj situacije, već vaša percepcija... Šta to znači?

Šta to zapravo znači? Neka vam to malo odstoji u glavi, a ja ću se vratiti na to za minut, ali prvo sljedeće.

Na početku sam spomenuo da su ljudi nekada proučavali hipnozu izvana i da su se plašili tog fenomena. Ta vremena se zapravo nisu promijenila. Ljudi se i dalje plaše i taj strah je zanimljiv jer odakle dolazi?

“Gubim kontrolu i imaš me potpuno u svojoj moći”. To je ono što često čujete kada ljudima kažete da ćete ih hipnozirati. Hipnotizeri znaju da je to nemoguće, ali ljudi to ne znaju. Šta mislite odakle dolazi taj strah?

Vjerovatno to znate. Kada gledate neki šou program o hipnozi, vidite da se dešava da ljudi gube kontrolu i hipnotizer pucne prstima i kontroliše vas.

Ova slika je u našoj kolektivnoj svijesti i mnogi ljudi nesvjesno tu sliku nose. Ova slika nije tačna, ali hipnotizeri bi željeli da ova slika ostane takva. Na taj način se mogu igrati sa očekivanjima ljudi. Savršeno za zabavu, ali često nije korisno za terapiju.

Ljudi se često već plaše da uđu u hipnozu. Međutim, oni ne shvaćaju da je njihova ideja o hipnozi samo percepcija i da je pogrešna. Gledali su fenomen izvana i ne znaju kako opušteno, lako i osvježavajuće može biti dobra seansa hipnoze. Sesija u kojoj imate potpunu kontrolu. U stvari, često preuzimate kontrolu nad svojim problemom i sada vi njega kontrolišete, a ne on vas.

U hipnozi vraćate sebi kontrolu koju ste dali svom problemu...

To također dolazi od šouprograma o hipnozi. Vidite ljude kako leže na stolici ili na podu i izgledaju potpuno izvan svijeta, zar ne? Kao da spavaju i više ništa ne znaju.

Neki se i nakon takve emisije ne sjećaju ničega, pa ne čudi što mislite da ste potpuno nestali i da više ništa ne možete čuti, vidjeti, osjetiti, pomirisati ili okusiti.

Ali ako ništa ne čujete, vidite, osjetite, pomirišete ili okusite, vjerovatno ste u drugom stanju uma. To stanje uma zovemo smrću... I želite da se klonite toga što je duže moguće...

Počinjete shvaćati da to opet dolazi od posmatranja fenomena izvana. Kada ste u hipnozi primijetit ćete da ste mnogo prisutniji. Poznati su slučajevi da su hipnotizirani ljudi mogli da cuju razgovor na udaljenosti od tri sobe dalje, a koje inače nisu mogli čuti.

Imam i studente koji, kada uđu u hipnozu, mnogo bolje čuju i tačno znaju šta govorite. Izuzetno je važno da date prave sugestije, jer neko pod hipnozom sve što mu se kaže shvata veoma doslovno.

U hipnozi ste mnogo svjesniji, fokusiraniji i čak vam je sluh puno bolji nego kada niste u hipnozi...

Ovaj također dolazi, iz šou programa. Tokom emisije vidite ljude kako rade stvari koje naizgled rade protiv svoje volje. Inače to ne biste radili na sceni, zar ne?

Maloprije sam gledao baš takav šou i hipnotizer je svima naložio da plešu. Bio je to kraj emisije i konačno je želeo da završi uz lepu muziku uz koju bi plesale sve zvezde emisije.

Najveća zvijezda emisije, koja je do tada poštovala sve naloge hipnotizera, nije plesala. Bez obzira koliko joj je puta hipnotizer predložio da pleše, ona nije plesala. To možda ne izgleda tako čudno, ali ako ste ostatak emisije proveli razgovarajući sa vanzemaljcima, pokazujući se kao bodibilder i ludujući kao bubnjar, onda je to sasvim posebno. Zašto onda ne plesati?

Ako se to protivi vašim vrijednostima, jednostavno ćete odbiti prijedlog...

Potom je hipnotizer to pitao dotičnu gospođu i ona je rekla: 'Moja religija ne dozvoljava ples...'

Zanimljivo zar ne? Dakle, ako zaista ne želite i ako je to protivno vašim normama i vrijednostima, nikada nećete raditi stvari koje ne želite. Onda jednostavno ne možete, ali ovaj strah je često snažno usidren u ljudima.

Ako vas ova tema zanima ovdje je link za nastavak 

https://farahlutvica.com/danas-se-veina-ljudi-jos-uvijek-plasi-hipnoze-zasto-2-dio/