Prije nekog vremena, tokom sesije , pomogala sam ženi koja se plašila smrti, posebno da će ostaviti svoju djecu.
Ovo je strah koji mnogi roditelji imaju i koji takođe može snažno uticati na njihovo ponašanje. Na primer, ti roditelji će sve uraditi da nikada ne budu svi zajedno u avionu, za svaki slučaj[1].Više ljudi se plaši umiranja, ali onda i straha kako će djeca proći. No, ne pate svi jednako od toga.
Lijepa tema pa da vidimo kako hipnoza može pomoći nekome sa ovim strahom.Moja klijentkinja je dugi niz godina patila od anksioznosti i panike. Njena majka je umrla 3 godine ranije od raka. Ona ima malo dijete od pet godina i povremeno je patila od straha od smrti i da će ostaviti svoje (malo) dijete. Ovdje se radilo o strahu za budućnost djeteta koji se može liječiti hipnozom[2].Racionalno shvata da je mlada, zdrava i da je sve u redu, ali ipak: „Moje misli koje šapuću: Da, razbolećeš se, umrećeš. Vidiš? A onda dobije lupanje srca i misli da će dobiti srčani udar.”
Uvjeravanje u pogledu otpornosti djece
Naravno da svi umiru, ali to se ne može planirati. A ni ova osećanja ne pomažu. Pa sam je pitala da li je vidjela priču o djeci koja su preživjela džunglu.Radilo se o ovoj priči u kojoj je četvoro djece, najstarije ima 13 godina, a najmlađe samo 11 mjeseci, preživjelo 40 dana u džungli nakon što se srušio avion u kojem su bili. Tri odrasle osobe, uključujući njihovu majku, nisu preživjele.Rekao sam: „Djeca su tako otporna. Nije normalno da ostaju sama, ali morate vjerovati u njih. Vidite to i u katastrofama. Sjećam se cunamija u Tailandu prije par godina . Vidite puno ljudi kako tamo bespomoćno sjedi. Sve je polomljeno, vidite ih u šoku i dan kasnije čiste. Mozak odmah ponovo krene: Dobro, šta ćemo da radimo? To će biti slučaj i sa vašom ćerkom. Nadamo se tek za 40/50 godina. Ljudi su toliko otporni, da je to nevjerovatno.”Istraživanja također pokazuju da djeca imaju veliku otpornost nakon što jedan od roditelja umre. Pozitivan, ali autoritaran način roditeljstva može osigurati da dijete ne upadne u nevolje nakon smrti roditelja[3].Prostor za strah
Ali njen najveći strah bio je da ostavi ćerku, jer je i sama prošla kroz ovo. Takođe nije imala porodicu jer je od svoje 10. godine imala puno posla u kući i vodila računa o ostaloj braći i sestrama. To je bilo zato što se njena majka drogirala, tako da nije imala normalan odnos majke i kćeri. U periodu kada je njena majka imala rak, ona je ponovo brinula o svojoj majci.Za to vrijeme je i ostala trudna što ju je stavilo u režim totalne njege. “Moram da se brinem o svom detetu, moram da se brinem o svojoj majci i onda mi je majka umrla. Briga je naizgled nestala, ali sam tek nakon godina kolabrirala, tada sve isplivalo na površinu, sve ono što sam doživjela. Bilo je kao Vau, nikad se nisam ovako osećala. Nikada se nisam plašila, nikoga, a sad odjednom svega.”To je zanimljivo kad bolje razmisliš, pa sam joj predložila: „Imala si sve razloge da se plašiš od detinjstva, ljudi na narko-sceni koji takođe nisu sjajni, pa sve to zajedno. Smiješna stvar u vezi sa strahom je da ako "moraš", prelaziš na preživljavanje. Onda se isključuje strah. Kada ga iskljucis strah nestane . Onda odjednom nema čega da se plašite i onda vaš mozak pomisli: Dobro, sada imamo prostora. A onda dođu sva sjećanja. O tome šta se moglo dogoditi. Ali zapravo si cijeli život dokazivao suprotno. Da možeš preživjeti, bez obzira na sve. I vaša ćerka će, jer ima iste gene kao mama, manje-više. Ima i mamino uvjerenje: Uspjet ćemo. To je samo u tome. To ide od majke do kćeri, ta strategija se nastavlja. Nije bitno da li ima pet, deset ili pedeset godina. I ti si ga sačuvala.”Razumjela je o čemu joj govorim. Usvojila je sve.Naravno da nije uvek dobro. Kada biste mogli da birate, izabrali biste drugačiji početak svog života. Opušteniji put. Ali ako ste imali tako drugačiji i prometniji put, onda ste već naučili toliko toga da nesvjesno prenosite na svoju djecu.
Anksioznost i zadržavanje korisnog razgovora
Čega se onda bojiš?Plašila se da njen otac neće videti njenu djevojčicu jer se nije slagala sa ocem. Ni ona sama nije imala dobar odnos sa ocem svog djeteta. „Ali to je ipak njen otac. Ona takođe ide tamo svakog vikenda. Ona ima dobar kontakt sa svojim ocem i to je sve u redu.Njen strah je bio da njen otac mnogo razmišlja o sebi i da mu se ne obraća sopstvena porodica. „Da, a onda ponovo počinjem da razmišljam: Da, uskoro će to potpuno izmaći kontroli i ona će morati da ode tamo. To u principu nema smisla.”Htjela sam da promenim kurs na neko vreme, jer ta strana priče ne pomaže protiv straha od smrti. Teško je reći za nekoga koga nikada niste videli: "O devojko, ne boj se jer ovaj čovjek je sjajan momak." Dakle, ne možete učiniti ništa protiv toga što je korisno. Kao hipnoterapeut, korisno je prepoznati trenutke u razgovoru kada zapnete i ne pomažete klijentu da razriješi svoj strah.Zatim se možete vratiti na druge elemente razgovora kako biste i dalje promijenili način razmišljanja o šansi za umiranje.Ti nisi tvoja majka
Pa sam se vratio na priču njene majke:„Vaša majka je očigledno bila narkomanka. Vjerovatno i težak život i sve takve stvari. To je možda dovelo do toga da se razboljela. Možda kombinacija stila života, stresa i ostalog sto sje zivot jednog narkomana .Ti si samo potpuno druga osoba, nisi kao tvoja majka, da se tako izrazim. Mislite: "Nikada to neću učiniti", zar ne . Da, taj rizik je naravno veći ako se samo drogirate, pijete, pušite, sve to, naravno, rizik od bolesti raste. Možda će vam trebati malo duže ako imate dobre gene. Ali ako nemate taj set, možete napraviti prasak prije nego navršite 40. U svakom slučaju, ako to ne učinite, ne znači da se to neće dogoditi, ali je šansa znatno manja. Dakle, to ste već uradili."Ovo joj se svidjelo.
Nema kontrole
Zatim sam nastavila da ističem da neki ljudi, daju sve od sebe da se uklope u klub 27. Muzičari koji su svi bili super talentovani, ali su umrli u 27. godini. Kao Amy Winehouse.Ako ovo čitate i imate takve sklonosti. Pozovite call centar za pomoć, ima ljudi koji vam mogu pomoći.“Kada vaše vrijeme istekne, vaše je vrijeme. Bilo da je 40, 50. Čak i ako živite zdravo, možete umrijeti. Smiješna stvar je, kao djeca u džungli, svi prežive. I ti si preživivjela puno toga a jos si ziva .”Uticaj koji imate na svoje dijete
Takođe možete smatrati da je bolje živjeti ovdje-i-sada. Njena ćerka je imala pet godina. Ona je još uvijek usred perioda kada su djeca gotovo uvijek u hipnotičkom stanju. Do sedme godine vi kao roditelj imate veliki uticaj na svoju decu i možete ostaviti utisak.Zato sam joj predložila:“Možete misliti, moja kćerka ima svoj život. Onda sve što treba da uradim je da joj dam pozitivne predloge i da se osećam dobro i da verujem sebi kao: "Pa, uspeo sam." Ona ima, u principu, bolje uslove. Njena majka ima dobrog partnera i... stvari idu dobro između vas... je li to već mnogo bolji primer od oca i majke... da, onda već imate to... Pa, onda tog oca... Dobro, to je odvojeno, ali hej … nije nužno nesigurno, zar ne?....i to je u redu. Ona ima dobar kontakt s njim, dobro se osjeća zbog toga, pa, zapravo i odlično, a? Dakle, u suštini, super... Da, naravno, mi iz daljine možemo pomisliti, "O da, zar ne možemo ovo drugačije da radimo ili da to vidimo drugačije ili tako nešto", ali ona ima pet godina, znate. Sve što želi je da voli svog oca, voli svoju majku i ako su oni dobro, dobro je i ona. To je sada deo te faze života, znate: moja majka je srećna, i ja sam takođe srećna.”Zatim sam nastavila da kažem da svi na kraju saznaju da su i njegovi ili njeni roditelji samo ljudi, sa svojim problemima koji daju sve od sebe. Da je žena kojoj sam pomogao saznala nešto ranije od većine drugih ljudi, ali da je već mogla zamisliti da joj je već bolje od majke.Pitala sam je kako joj se sada osjeća problem i ona mi je navela da je zapravo sve mnogo jednostavnije nego kako joj je u glavi. Da ona to sebi otežava sa svim svojim mislima.I bilo je, jer ako pogledate karte koje je dobila u životu, ona je zaista išla prilično dobro koliko sam mogala vidjeti. Uprkos svemu, ona samo ima devojčicu, ćerku, koja se oseća dobro.Naravno, uvijek možete reći da stvari mogu biti bolje, i možete težiti tome, to može biti i dobra stvar, ali ponekad morate imati na umu da zaslužujete tapšanje po ramenu. Ponekad je dobro samo sebe potapšati po leđima.Kada sam ponovo provjerila kako se sada osjeća u vezi sa strahom od smrti i ostavljanja kćeri, zapravo više nije osjećala mnogo toga. Strah je potpuno nestao i bila je uvjerena da će se njena kćerka snaći.Da li i vi želite pomoći ljudima hipnoterapijom? Dođite na besplatni webinar.Prijaviti se mozete ovdje https://farahlutvica.com/tajne-hipnoze-webinar/Izvori:[1] https://eric.ed.gov/?id=ED391597[2] https://ejournal.uinsaid.ac.id/index.php/al-balagh/article/view/1953[3] https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1476179308000827
