Sigurno poznajete ovaj osjećaj. Razgovarate s grupom ljudi o raznim temama. Želite reći nešto o određenoj temi, ali tema se već promijenila na nešto drugo. Tada se zapitate: "Kako smo došli do ovoga?" Ponekad se cijela grupa može to zapitati. Tada zajedno razmišljate o tome o čemu ste pričali.
Sve teme o kojima razgovarate u razgovorima povezujete s nečim i to može postati nova tema razgovora na koju se možete nadovezati. Jedna osoba je u tome bolja od druge.
Te osobe zovem chunk ninja. Chunking je, naime, način da preuzmete razgovor, da ga "highjackate". Ljudi to ne rade uvijek svjesno. Moj otac je, na primjer, nesvjesno bio vješt u tome da bude chunk ninja. To nije znao, a ja sam to shvatio mnogo kasnije.
Ali kako to radite, to chunkenje? Bitno je da znate da ljudi razgovaraju na određenoj razini apstrakcije. Neki su vrlo općeniti, a drugi su, na primjer, vrlo precizni, sa detaljima. Možete reći da je to određena razina chunka.
Uzmite, na primjer, bicikl. Šta je bicikl i čemu je to dio? Bicikl možete smatrati transportnim sredstvom, a i automobili su transportna sredstva.
Možete povećati tu razinu apstrakcije, na primjer, na promet. Transportna sredstva su dio prometa, a promet je dio infrastrukture, koja je opet dio ekonomije zemlje.
I tako možete nastaviti i upchunkovati dok više ne znate. Od ekonomije do zemlje, do svijeta, do svemira, svemirâ... Možete reći da na kraju dolazite do informacija. Sve je energija, a energija je informacija. Kvantni fizičari se slažu da svemir postoji od informacija. To bi onda bila najviša upchunk, mogli biste reći.
Sve je informacija, o čemu se slažu i znanstvenici.
Možete ići i drugim smjerom chunkenja, kada, na primjer, razmišljate: Šta je dio bicikla? Zvono na biciklu. Šta je dio tog zvona? Plastični dio u zvonu, šta je dio plastike? Sirovine, šta je dio toga? Ako idete sve detaljnije downchunkovati, dolazite do molekula i atoma, i ako nastavite i odande dolazite opet do informacija - ili dok više ne znate...
Zapravo dolazite do istoga, bilo da upchunkujete ili downchunkujete. I između toga, između neznanja i neznanja, odabrali ste nivo komuniciranja.
Na primjer, meni je vrlo ugodno govoriti općenito. Hipnoza mi je kao druga priroda govora. Vrlo sam apstraktan i općenit. Dovoljno mi je pola riječi i ugodno mi je tako razmišljati.
To je također moja zamka, jer propuštate detalje i zbog toga možete upasti u probleme (pomislite na sitna slova u ugovorima).
Mene, na primjer, ne trebate tražiti da pregledam knjigu. Prolazim kroz nju općenito i svi jezični propusti ostaju unutra. Nekoga ko je
više detaljan trebate tražiti da to uradi. To je snaga te osobe. Ja to nemam, ali imam druge snage. Sve je to u redu.
Osoba koja je, na primjer, previše detaljna ponekad ne može vidjeti šumu od drveća.
Tako i razgovaramo! Na određenim nivoima. I šta možete s tim?
Da se vratim na svog oca. Jednom sam došao kući s biciklom koji je imao probušenu gumu. Pričao sam kako sam morao ići pješke kući i kako je bilo jako gužva, pa mi je trebalo još duže da stignem kući. Bila je to prilično emotivna priča.
Tada bi moj otac rekao: "Da, promet se stvarno promijenio."
Već tu čujete da se više ne radi o biciklu. Radi se zapravo o prometu. Bicikl je još uvijek dio prometa, ali sada možete s prometom otići u potpuno drugom smjeru. Na sve što nema veze s biciklom.
Dakle, složio se sa mnom i suosjećao sa mnom, a zatim odjednom rekao: "Prije je u prometu bilo puno mirnije. Igrali smo nogomet na ulici među automobilima i sjećam se vrlo dobro da smo šutali limenku s komšijskim dječakom." Odjednom je priča postala o nečem sasvim drugom, priča iz prošlosti. Dok sam ja pričao o svom pehu s biciklom, sada se odjednom radilo o šutanju limenke na ulici.
Kako smo došli do toga?
Dakle, upchunkovali smo, uspoređujući s prošlošću, a zatim downchunkovali s prometa na ulicu i na kraju na igranje s djecom iz susjedstva.
Odjednom sam bio u priči iz mladosti i tako sam bio chunkovan. Tako vam je razgovor otet. Pričate priču u grupi i netko vas jednostavno chunkuje i odjednom razgovarate o nečem sasvim drugom.
Većina to radi nesvjesno, neki to rade svjesno. Političari to rade svjesno. Na to su obučeni. Odmah prelaze na višu razinu apstrakcije.
Zvuči sve sjajno, ali zapravo nemate pojma što političar znači. On chunkuje temu kao motoroler, pa na automobile, pa na infrastrukturu i onda na to da se infrastruktura "poboljšava". Super, ali što oni zapravo znače?
Dakle, oni moraju chunkovati da bi mogli napraviti svoju poantu. Ne možete ići od motorolera do izgradnje kuća, ali ako stavite infrastrukturu između i proračun za projekte, veza s izgradnjom kuća odjednom postaje logična.
To je stvarno umjetnost.
To je također nešto što učite tijekom obuke. Nakon nekog vremena primijetite da polaznici postaju sve vještiji u tome. Na primjer, možete ići na sve više razine apstrakcije, ali i na sve niže razine apstrakcije.
Dakle, od motorolera i automobila downchunkujete na to da automobili imaju problema s motorolerima na cesti i zatim kažete: "Ali to nije slučaj na svim cestama. Na primjer, znam za jednu cestu gdje je sve u redu, jer se ljudi prilagođavaju."
Tako neko može uzeti cestu kao temu i onda to općenititi na ostatak grada. Tako to rade političari. To je
vrlo zanimljivo, jer s ovim znanjem možete napraviti svoju poentu a da vas ne chunkuju. Ili možete chunkovati natrag.
Chunkanje ili prekadriranje? Ono što zapravo radite chunkanjem je određivanje okvira za sebe u kojem možete smišljati teme razgovora. Kao terapeut, možete koristiti tehniku chunkanja kako biste pomogli klijentu da prekadrira određene probleme.
Šta se događa kada problem prekadrirate u veći okvir, u upchunk? Šta se događa kada problem prekadrirate u manji okvir, downchunk tema problema? Prekadriranje problema pomaže, na primjer, u jačanju motivacije za rješavanje problema. U Americi je, na primjer, korištenje školskih psihologa prilično uobičajeno, ali su ti psiholozi imali problema s motiviranjem roditelja da nešto učine po pitanju psiholoških problema njihove djece. To je bilo zato što problem djeteta nije bio problem cijele porodice.
Psiholozi su tada problem počeli upchunkovati na nivo porodice. Dakle, prekadrirali su ga u to kako je problem njihovog djeteta problematičan za cijelu porodicu. Time su roditelji postali puno više uključeni u rješavanje mentalnih problema svoje djece[1].
To ne važi samo za roditelje. Čak i ako sami mislite da je rješenje određenog problema nemoguće, prekadriranje može dovesti do toga da dobijete energiju za rješavanje problema.
Kod ljudi koji, na primjer, pate od hronične boli, prekadriranje te boli i utjecaja koji to ima na njihov život dovodi do toga da manje osjećaju bol[2].
Drugi način na koji se koristi prekadriranje je gledanje na pozitivnu stranu problema. Gledanjem problema u "većoj slici" možete reći da imati problema u vezi potiče vaš razvoj. I to ima svoje prednosti. Tako upchunkovanje može pomoći da ostanete pozitivni u teškim vremenima. Isto se može postići downchunkovanjem i prekadriranjem. To je dakle nešto što učite tokom obuke: kako točno to raditi[3].
Za obradu traume, prekadriranje s hipnozom je ponekad izuzetno važno za omogućavanje psihološkog tretmana. Za to se koristi eksperimentalno prekadriranje, kao što Milton Erickson navodi da to radi s hipnozom[4].
Biti chunk ninja je dakle izuzetno važno za pomoć ljudima. Bilo da se radi o malim problemima, o suočavanju s bolom ili čak o obradi ozbiljnih trauma; hipnoza je tu također bitna.
Želite li znati možete li hipnotizirati ljude i pomoći im?
Želite li vidjeti kako ove tehnike funkcioniraju u praksi? Dođite na hipnoza trening, gdje ćete naučiti više o hipnozi, davanju dobrih osjećaja i gdje ćete vidjeti primjere hipnoterapije.
Želite li odmah početi s radom s hipnozom kako biste pomogli ljudima kao terapeut ili trener? Upišite se na trening online.https://farahlutvica.com/2024-osnovni-principi-2024/
izvori
(1) https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1002/1520-6807(198304)20:2%3C210::AID-PITS2310200213%3E3.0.CO;2-D
[2] https://psycnet.apa.org/record/1992-20649-001
